Komunikacija s osobama s invaliditetom (1)

Svaka je osoba jedinstvena. Nadovezujući se na ovu tvrdnju, možemo reći kako svaka osoba drukčije komunicira i na drukčiji način prima i shvaća komuniciranu informaciju. Sukladno napisanom, svakoj osobi trebamo pristupiti s poštovanjem i pokušati shvatiti potrebe osobe koja stoji nasuprot nas kao subjekt komunikacije. Komunikacija s osobama s invaliditetom zahtijeva prilagođene pristupe (pa i strategije) koje omogućuju učinkovito i inkluzivno međusobno razumijevanje. Osobe s oštećenjem vida i sluha suočavaju se s posebnim izazovima u svakodnevnoj komunikaciji, te je važno razumjeti njihove potrebe i prilagoditi načine komunikacije kako bi se osiguralo njihovo sudjelovanje u društvenom životu. Generalno govoreći, kad želimo ostvariti, odnosno započeti komunikaciju s nekom osobom s invaliditetom, na početku je najbolje pitati kako joj je najugodnije komunicirati. Također, s naše je strane potrebno postaviti jasna pitanja i biti strpljiv, dati dovoljno vremena da osoba razmisli i odgovori na njih. Komunikacija je također dvosmjerna, što znači da trebamo pažljivo slušati osobu koja nam se obraća, ali i voditi računa o intimi, ne postavljati odveć osobna pitanja. Istaknimo i to kako trebamo obratiti pažnju na to da ne preuzmemo potpunu kontrolu komunikacije, jer ovdje se ne radi o nama, već o osobi s kojom komuniciramo. U nastavku donosimo dva primjera komunikacije s osobama koje imaju oštećenje vida i sluha, te s gluhoslijepim osobama.

Osobe s oštećenjem vida

Osobe s oštećenjem vida često se oslanjaju na slušne informacije i dodir. U komunikaciji s njima važno je govoriti jasno i precizno, koristeći opisne riječi kako bi se stvorila vizualna slika situacije. Korištenje njihovih imena prilikom obraćanja pomaže im u prepoznavanju tko govori, a izbjegavanje gestikulacija i mimike, koje ne mogu vidjeti, ključni su za učinkovit prijenos poruke. Taktilne metode, poput Brailleova pisma, također imaju značajnu ulogu u pisanom komuniciranju s osobama s oštećenjem vida (Ryles, 1996)*.

Osobe s oštećenjem sluha

Komunikacija s osobama s oštećenjem sluha može uključivati različite metode, uključujući znakovni jezik, pisane poruke te usmjeravanje na čitanje s usana. Kad komunicirate s osobama koje koriste znakovni jezik, važno je osigurati dobar vizualni kontakt i dovoljno osvjetljenje. Govoriti polako i jasno te koristiti jednostavne rečenice može olakšati razumijevanje onima koji čitaju s usana. Osim toga, korištenje tehnologija poput slušnih pomagala i titlovanja može značajno poboljšati komunikacijske mogućnosti (Barnett, 2002)**.

Komunikacija s gluhoslijepim osobama

Gluhoslijepe osobe suočavaju se s jedinstvenim izazovima jer imaju kombinirana oštećenja vida i sluha. U komunikaciji s njima često se koriste taktilni znakovni jezik, Brailleovo pismo i specifične komunikacijske metode poput Lormove abecede. Taktilni znakovni jezik uključuje znakove koji se formiraju na ruci osobe, dok se Lormova abeceda koristi dodirnim točkama na dlanu za različite slova. Ove metode zahtijevaju blisku fizičku interakciju i prilagođene strategije kako bi se osigurala jasna i učinkovita komunikacija.

Zaključno, možemo istaknuti kako uključivanje osoba s oštećenjem vida i sluha u društvo zahtijeva svijest, razumijevanje i prilagodbu komunikacijskih metoda. Ovi pristupi ne samo da poboljšavaju kvalitetu života osoba s invaliditetom, već doprinose i stvaranju inkluzivnijeg i pravednijeg društva kojemu svi skupa težimo. Stoga, nemojmo izgubiti iz vida činjenicu kako nasuprot nas stoje osobe s punim dostojanstvom koje ne umanjuju njihove poteškoće koje sobom nose.

*Ryles, R. (1996). Braille: Into the Next Millennium. National Library Service for the Blind and Physically Handicapped, Library of Congress.

**Barnett, S. (2002). Communication with Deaf and Hard-of-Hearing People: A Guide for Medical Education. Academic Medicine, 77(7), 694-700.

*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.