Mogu li zakoni zaštititi žene u Republici Hrvatskoj?
Možemo li problem nasilja i neravnopravnosti među spolovima riješiti isključivo zakonima ili postoje i drugi mehanizmi?
Često se iz nekih (posebice feminističkih) društvenih krugova zna čuti kako bismo trebali imati rigoroznije zakone koji bi, s jedne strane, kažnjavali nasilnike, s druge pak strane, osigurali sigurnost žrtvama nasilja, a s treće bi trebali (na neki misteriozan način) smanjiti količinu nasilja u društvu. Međutim, je li problem isključivo u zakonima ili je on puno dublje prirode?
Kad je Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ili jednostavno Istanbulska konvencija, početkom listopada 2018. godine stupila na snagu u Republici Hrvatskoj, jedan dio političara radosno je pljeskao i u medijskom prostoru se razbacivao slavodobitnim izjavama kako su sada žene u RH sigurne, kako će nasilnicima stati na kraj, štoviše, da će nasilje drastično pasti. S odmakom od pet godina možemo vidjeti kako se puno toga nije promijenilo, a neke su stvari postale još gore. Ispada da je spomenuta konvencija više poslužila guranju LGBTQ propagande u obrazovni sustav, bildanju političkih mišića pojedinaca ili je jednostavno bila tu za mazanje očiju javnosti, ali to je neka druga priča.
Također, uz prethodno spomenute glasove, više se puta u javnosti mogla čuti teza kako u Hrvatskoj postoje dobri zakoni i mehanizmi zaštite žena, samo ih trebamo ispravno provoditi. Možda je upravo problem u tome što mi zakone (one dobre koje imamo) ne provodimo u djela.
Činjenica je kako su žene i dalje slabije plaćene od muškaraca, kako veći postotak njih čini žrtve nasilja, kako imaju učestalih problema s poslodavcima ako odluče postati majke i slično. O svim ovim i drugim problemima s kojima se žene gotovo svakodnevno susreću naslušali smo se tijekom provedbe ovog projekta i u razgovoru sa ženama tako smo došli do zaključka kako nije potrebno (samo) mijenjati zakone, već i cjelokupnu klimu, počevši od medijske propagande, pa onda i do društvenog pogleda na žene, a posebice na majke.
Valja nam ponovno otkriti svu ljepotu majčinstva i u medijski prostor puštati što više lijepih, zdravih i poučnih priča koje afirmiraju žene na svim područjima, s posebnim naglaskom na vrijednost majčinstva. Također, trebamo se svim silama boriti protiv svakog oblika nasilja, ali tu bitku trebamo započeti već u najranijoj životnoj dobi. Odgajajući djecu za miran suživot i pokazujući im kako nasilje nikada nije rješenje, oblikovat ćemo odgovorne sugrađane koji će se boriti jedino za mir i ljubav. Zakoni će uvijek biti tu kao korektor ponašanja, kao nezaobilazna palica upozorenja, ali naglasak trebamo staviti na prevenciju. U hrvatskom društvu često se koristimo vatrogasnim pristupom (gasimo požar kada je on već planuo) problemima, umjesto da se usredotočimo na predviđanje svih mogućih problema i njihovu prevenciju.
I sada se vraćamo na naše pitanje iz naslova: Mogu li zakoni zaštititi žene u Republici Hrvatskoj? Očito ne mogu – ne mogu to sami, ali je nužno da ih imamo. Odgoj za mir treba nam biti prioritet, uvažavanje drugih treba tome slijediti, a dostojanstvo ljudske osobe ne smijemo nikada gubiti iz vida, onda će se i zakoni bolje provoditi, budimo sigurni u to.
*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.