Nasilje djece nad roditeljima

Često možemo u mein streamu čuti kako se najviše nasilja događa u obitelji. Tako možemo dobiti (premda prividnu) percepciju kako se nasilje rađa u obiteljima, pa nadalje, kako je obitelj plodno tlo za pojavu nasilja, pa čak i rasadnik raznih oblika nasilnih ponašanja. Istina je da se nasilje rađa u zajednicama ljudi – tamo gdje su ljudi međusobno povezani. Stoga ne čudi ako će se pojaviti i u obitelji, jer to je specifična i najintimnija zajednica u kojoj na najuži način svi članovi međusobno surađuju i dijele životni prostor. Neminovno je da će u takvom okruženju doći do raznih nesuglasica, ali i konflikata.

Važno je naglasiti da nije svaki konflikt jednak nasilju. Tu treba postaviti jasnu granicu, jer nas može zbuniti radi li se o nasilju ili ne. Često roditelji ne mogu jasno detektirati tu razliku, ali ne razumiju ju ni njihova djeca. Prijepori se mogu javiti zbog najrazličitijih i banalnih stvari. Primjerice, oko kupnje neke igračke, sladoleda, oko odijevanja, slobodnog vremena, igre ili učenja. Sve to nije ništa neuobičajeno, već ulazi u sastavni dio odgoja i razvoja djeteta.

S druge strane, kada govorimo o nasilju, odnosno agresivnom ponašanju djeteta, možemo već od najranije dobi (primjerice već od 4. godine života) primijetiti je li neko dijete agresivno. Svaki roditelj treba staviti naglasak na pravovremeno detektiranje nasilnog ponašanja svoga djeteta. Nasilje najčešće počinje verbalnim putem – iskazivanjem bijesa, koji teži tome da se dobije ono što dijete zahtijeva. Ako roditelj ne ispuni djetetovu želju, ono će biti još više bijesno i taj bijes će se preliti u druge oblike nasilja, fizičko, emocionalno, a u kasnijoj dobi možemo govoriti i o materijalnom iskorištavanju. Postoje primjeri i kada djeca iznuđuju novac od svojih roditelja, a sve u cilju kako bi zadovoljila svoje potrebe. Ovakve situacije često su povezane i sa zloupotrebom droga ili nekom drugom ovisnošću, kao što je kockanje.

Kako do svega spomenutoga ne bi došlo, od iznimne je važnosti da svaki roditelj podvuče crtu i odredi jasne granice već u najranijoj djetetovoj dobi. Mora se znati tko koga sluša. Djeca ne smiju upravljati svojim roditeljima kao da su lutke na koncu. Sigurno svaki roditelj želi sve najbolje za svoje dijete, ali to ne znači da mu mora ispunjavati sve želje. Susrećemo roditelje koji su vođeni ljubavlju sve priuštili svojoj djeci kako bi ona živjela u blagostanju, a onda su se djeca u jednom trenutku okrenula protiv njih. Jednostavno rečeno – razmazili su ih. Djeca su umjesto u odgovorne i empatične ljude stasala u egoistične osobe.

Uza sve već istaknuto, možemo spomenuti i seksualno nasilje djece nad roditeljima. Iako ovo nije toliko česta pojava, sama situacija jako je sramotna za roditelje. Isto kao i ostali oblici nasilja, vidimo kako i ovaj segment razara obitelj iznutra. U našoj situaciji (Republika Hrvatska) potrebno je s posebnim osjećajem zauzimati se za očuvanje obitelji, jer samo ona je jamstvo svijetle budućnosti.

*Cilj otvaranja naše nove rubrike „Različiti. Svoji. Jednaki“ jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.