Nasilje u sportu
O ovom složenom, ali izuzetno važnom pitanju, razgovarali smo s Dubravkom Šimencom, proslavljenim hrvatskim vaterpolistom.
Sport uzdiže najizvrsnije među nama i tjera nas da nadilazimo vlastite granice. Sportom se volimo baviti, a volimo ga i gledati. Uz njega se veselimo i tugujemo, zajedno navijamo i slavimo pobjede, ali se i ljutimo i negodujemo u slučaju poraza. Kako god bilo, važno je sačuvati međusobno uvažavanje i poštovati protivnika, suparničku ekipu ili navijače. No, što ako stvari izmaknu kontroli? Što kada se žar sportskog navijanja i navijačke snage pretoči u nasilje? Kako tada djelovati? Kako suzbiti i, još važnije, prevenirati nasilje u sportu? O ovim i sličnim pitanjima razgovarali smo s Dubravkom Šimencom Dudom, proslavljenim hrvatskim vaterpolistom. S nama je podijelio svoje mišljenje u vezi s nasiljem u sportu.
"Najveći problem današnjeg društva je devijantno ponašanje mladih, koji svjesno krše pravila društvenih normi, bontona i zakona. Ne samo oni, nego i njihovi roditelji. Ova spoznaja je bolna, ali u isto vrijeme i istinita. Puno je primjera, a ono što najviše zabrinjava jest to da sankcije, kazne, gotovo da ne postoje, a one propisane zakonom su preblage, neučinkovite i koji put smiješne", smatra Šimenc.
Pored toga, istaknuo je gorući problem glorifikacije nasilnika, a samim time i veličanja nasilja. Sportaši bi trebali biti jedan od najizvrsnijih primjera svim prijateljima sporta, a onda i društvu u cjelini. Ali, što kada sportaši ne odišu istinskim sportskim duhom? Što kada se nasilje uvuče na sportske terene, tribine i navijačke skupine? Kako reagirati u odnosu na nasilničko ponašanje pojedinca?
"Često se događa da se šira zajednica divi takvim (nasilnim) pojedincima, skupinama, poistovjećuje ih se s herojima, umjesto da ih se primjereno kazni, doživotno eliminira iz sportskog okruženja i osudi svaki njihov barbarski čin. To najviše podrazumijeva nasilno ponašanje prema svakom pojedincu, suparničkoj navijačkoj skupini, policiji i svima koji štite privatnu i društvenu imovinu."
U vezi s istaknutim problemima, potrebno je svakako raditi s djecom i već ih od malih nogu učiti uvažavati druge, a kroz sport (ako treba i forsirati) pozitivne primjere i na zdravim temeljima graditi budućnost.
"Sportaši, natjecatelji u sportskoj areni, suparnici na sportskom polju, trebali bi biti svakom mladom čovjeku primjer i pokazati istinske vrednote sporta. A sport nas uči i pobjedi i porazu – to je život. Sport je sastavni dio društvenih potreba pojedinca, univerzalno je sredstvo razumijevanja i suradnje među ljudima, s ciljem fizičkog i duhovnog odgoja. Huligani, a moramo ih tako zvati, svoje nagomilano nezadovoljstvo svakodnevnom egzistencijom prenose na stadione stvarajući nemire, i time štete onima koji su na tribine došli pogledati utakmicu: igračima na terenu, klubu, državi, svima", zaključio je Dubravko Šimenc.
*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.