Otac kao roditelj odgojitelj

Za početak, predstavite se našim čitateljima.

“Zovem se Matija Šimunović, imam 39 godina, oženjen sam, završio sam KBF u Zagrebu, filozofsko-teološki smjer. S 27 godina sam prvi put hospitaliziran zbog autoimune bolesti. Od tada pa do danas dijagnosticirano mi je više rijetkih i neizlječivih imunoloških bolesti. Zdravstveno stanje mi varira od izrazito teškog, kada ležim u bolnici i jedva hodam do za mene zadovoljavajućeg kada sam po snazi nalik zdravom umirovljeniku. Pet godina radio sam kao snimatelj i montažer na televiziji Laudato, a upravo zbog bolesti bilo je perioda kada sam i duže vrijeme bio na bolovanju. U pandemiji, 2020. odlučio sam aktivirati status roditelj odgojitelj.”  

Kako je to biti roditelj odgojitelj?

“Svaki roditelj bi trebao biti odgojitelj, a ovdje je riječ o mjeri koja omogućava jednom nezaposlenom roditelju troje ili više djece da prima naknadu dok ne nađe odgovarajući posao. Ta mjera je nazvana roditelj odgojitelj i nije dobra za svakog tko ima više djece. Netko je zdrav, ima zdravu djecu, ima dobro plaćen posao s fleksibilnim radnim vremenom i prelazak u tu mjeru ne bi mu nikako odgovarao. Mjesečna naknada za korisnike mjere bila je 65% prosječne zagrebačke plaće, a zagrebačkim višečlanim obiteljima nerijetko nisu dovoljne ni dvije prosječne zagrebačke plaće. Naša obiteljska situacija, moje bolesti i djetetove teškoće iz autističnog spektra usmjerili su odluku da ja uđem u mjeru roditelj odgojitelj. Ta mjera omogućila mi je vrijeme za liječenje i bavljenje djetetom koji ima velike potrebe i s kojim se treba puno raditi da bi postao društveno što funkcionalniji. Također tu su i ostalih petero djece za koje treba izdvojiti vrijeme. Supruga i ja kad legnemo uvečer i ako smo u danu ostvarili 85% ono što smo trebali napraviti, tada je to bio uspješan dan. Sama mjera Roditelj odgojitelj bila je pogodna za našu obitelj.”

Kako trenutno stoje stvari po tom pitanju? S obzirom na zdravstveno stanje i obiteljske obaveze, kako Vi i supruga usklađujete poslovni i obiteljski život?

“Trenutno petero djece ide u školu, supruga radi u školi, pa nam školski sustav dobrano diktira život. Što se tiče mog zdravlja, koristim dosta lijekova i ušao sam u seriju od 4 niza terapija tzv. pametnim lijekom zbog plućnih bolesti; jednom tjedno primam terapiju za imunitet. Sva ta situacija s bolestima ostavlja traga, pa se trenutno mučim s kroničnim umorom. No sretan sam što su mi trenutno krvne stanice stabilne. Najveći problem mojih bolesti je potpuna nepredvidivost progresije.”

Mjere se kontinuirano ukidaju. Što dalje? Kako se osjećate u vezi sa svime?

“Da, nažalost mjera je ukinuta za nove višečlane obitelji, a postojećim korisnicima su već smanjena prava. Mnogi će uskoro ostati bez svih prava, a neki će moći tek mali dio naknade primati. Što dalje? Zbog mog zdravstvenog stanja to doslovno nitko ne može reći koliko ću biti u mogućnosti raditi. A kako se osjećam? Isto kao i stotine tisuća mojih sunarodnjaka koji su napustili Hrvatsku zbog apsurdnih političara, ali i sugrađana koji podržavaju politiku devastacije Hrvatske. Supruga i ja podižemo i radno osposobljavamo šestero djece koji sutra neće samo nama uplaćivati mirovinsko, zdravstveno... Oni po mnogočemu pridonose javnom dobru i to će s odrastanjem još više činiti. Normalno je da se iz proračuna izdvajaju razni poticaji, pa tako i poticaji za demografiju. Svaki stanovnik treba brinuti o svojoj mirovini i zdravstvenoj skrbi kad uđe u zlatnu dob. Upravo će moja djeca svim umirovljenicima, a ne samo svojim roditeljima stvarati mirovine i financirati zdravstvene usluge. To je vrhunac licemjerstva, nitko se neće buniti kad će primati novce od moje djece, a protive se demografskim poticajima za podizanje djece. Osobito je žalosno za moj grad Zagreb koji je na razini Hrvatske toliko bogat, a tako se maćehinski odnosi prema svojem najvećem blagu, a to su djeca. Kao purger sramim se gradskog vodstva. Riječ je o 3,5% gradskog proračuna za 3,5% najugroženijih njegovih stanovnika. Koliko mi je poznato ukidanjem mjere roditelj odgojitelj, Zagreb je postao jedina metropola u EU koja smanjuje dječja prava jer je ta mjera upravo išla u korist djece.”

Poštovani gospodine Matija, hvala Vam na razgovoru.

Hvala Vama i  Božji blagoslov!

*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.