Ovaj poznati Isusov savjet pomoći će vam u pristupanju slijepim osobama

Kada sam, prije nešto više od dvije godine, prvi put volontirao u Bartimeju, varaždinskoj zajednici osoba s invaliditetom, naučio sam jednu važnu, ali i oslobađajuću lekciju. 

Mnoge stvari u tom trenutku predstavljale su mi određeni izazov. Nisam se, do tada, nikada susreo sa slijepim i gluhim osobama. Borio sam se s unutarnjim previranjima: „Joj... Kako pristupiti slijepoj osobi? Kako se ponašati? Što govoriti?“ Pitao sam se: „Što ako im slučajno kažem: „Vidimo se!“ – hoće li ih to uvrijediti, hoće li se naljutiti, kako će reagirati?

Sjećam se da su nama, novopečenim volonterima, sugerirali da budemo što prirodniji i opušteniji jer će slijepe osobe osjetiti našu nervozu i glumu, te će nam dati do znanja da im se takvo ophođenje ne sviđa.  

Vodeći se tim prijedlogom, odlučio sam maksimalno opušteno pristupiti volontiranju. Sjetio sam se i Isusove upute: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 18,3). 

I doista, bilo je puno lakše nego što sam i mogao zamisliti. Vrlo brzo sam se opustio u prisutnosti slijepih osoba te smo instinktivno 'kliknuli'. Često bismo se zajedno smijali mojoj nemarnoj asistenciji. Dogodilo bi se nekada da smo se sudarili s pješacima u suprotnom smjeru i slično. Umjesto katastrofe, to je često bila samo jedna jako dobra prilika za zajednički smijeh. Naučio sam u odnosu s njima stvari gledati kroz prizmu jednostavnosti. 

I također, onaj upitni pozdrav „Vidimo se!“ – postao je standardni dio naše komunikacije i nije više bilo straha da bih ih time na neki način mogao uvrijediti. A zašto bi i bilo; jer kao što piše u Malom princu: „Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo“. A uvjerio sam se, u više različitih navrata, da slijepe osobe, barem one koje osobno poznajem, srcem često puno bolje vide od nas koji vidimo.

Dakle, ako se pitate kako pristupiti slijepim osobama, kako se prema njima ophoditi, koje izraze koristiti, što obući i slično... sjetite se samo one Isusove upute, koju ponovno napominjem: „Budite kao djeca“ (parafraza: Mt 18,3). I sve ostalo će se posložiti.

*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.