Papa Franjo: ''Probudimo u sebi zahvalna sjećanja na naše pretke''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas započinjemo ciklus kateheza koje će se održavati tijekom cijele Jubilarne godine. Tema ovog ciklusa kateheza je Isus Krist naša nada: On je odredište našeg hodočašća, a On sam je put, staza koju treba slijediti.

Prvi dio bavit će se Isusovim djetinjstvom koje nam pripovijedaju evanđelisti Matej i Luka (vidi Mt 1 – 2; Lk 1 – 2). Evanđelja Isusova djetinjstva govore o djevičanskom začeću Isusa i Njegovu rođenju iz Marijine utrobe; podsjećaju na mesijanska proročanstva koja se u Njemu ostvaruju i govore o zakonskom očinstvu Josipa koji ucjepljuje Sina Božjega na "lozu" Davidove dinastije. Isus nam se predstavlja kao novorođenče, dijete i adolescent, podložan svojim roditeljima, a u isto vrijeme svjestan da je posve posvećen Ocu i Njegovu Kraljevstvu. Razlika između dvojice evanđelista je u tome što, dok Luka prepričava događaje Marijinim očima, Matej to čini kroz oči Josipa, inzistirajući na takvom očinstvu bez presedana.

Matej svoje Evanđelje i cijeli novozavjetni kanon otvara "rodoslovljem Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova" (Mt 1,1) koji smo netom čuli. Ovo je popis imena koja su već prisutna u židovskim spisima, kako bi se pokazala istina povijesti i istina ljudskog života. ''Gospodinovo rodoslovlje sastoji se od istinite povijesti, gdje ima u najmanju ruku problematičnih imena, i naglašava se grijeh kralja Davida (vidi Mt 1,6). Sve pak završava i cvate u Mariji i u Kristu (vidi Mt 1,16)''.

Tada se javlja istina ljudskog života koja prelazi s jedne generacije na drugu, prenoseći tri stvari: ime koje sadrži jedinstveni identitet i poslanje; pripadnost obitelji i narodu; i konačno privrženost vjeri u Boga Izraelova.

Genealogija je književna vrsta, odnosno oblik pogodan za prenošenje vrlo važne poruke. Nitko ne daje život sam od sebe, nego ga prima na dar od drugih; u ovom slučaju riječ je o izabranom narodu koji nasljeđuje polog vjere.

Međutim, za razliku od rodoslovlja Staroga zavjeta, gdje se pojavljuju samo muška imena, jer u Izraelu otac daje ime sinu, u Matejevu popisu među Isusovim predcima pojavljuju se i žene. Nalazimo ih pet: Tamaru, Judinu snahu koja se, nakon što je ostala udovica, pretvarala da je prostitutka kako bi osigurala potomke za svog muža (vidi Post 38); Rahaba, prostitutka iz Jerihona koja dopušta židovskim uhodama da uđu u obećanu zemlju i osvoje ju (vidi Jš 2); Ruta, Moapka koja u istoimenoj knjizi ostaje vjerna svojoj svekrvi, brine se za nju i postat će prabaka kralja Davida; Bat-Šeba, s kojom je David počinio preljub i, nakon što je dao ubiti njezina muža, ona rodi Salomona (vidi 2 Sam 11); i konačno Marija iz Nazareta, žena Josipova, iz kuće Davidove: od Nje se rodio Mesija, Isus.

Prve četiri žene nisu ujedinjene činjenicom da su grješnice, kako se ponekad kaže, već time što su strankinje izraelskom narodu. Ono što Matej iznosi jest da, kako je zapisao Benedikt XVI., "kroz njih svijet pogana ulazi (...) u Isusovo rodoslovlje – Njegovo poslanje prema Židovima i poganima postaje vidljivo" (Isusovo djetinjstvo, Milano-Vatikan 2012.,15). Dok se četiri prethodne žene spominju uz čovjeka koji je od njih rođen ili onoga koji ga je stvorio, Marija dobiva poseban značaj: Ona označava novi početak, Ona sama je novi početak, jer u svojoj priči Ona nije više ljudsko stvorenje kao protagonist generacije, nego sam Bog. To se jasno vidi iz glagola "se rodio": "Jakov rodi Josipa, muža Marije, od koje se rodi Isus zvani Krist" (Mt 1,16). Isus je Davidov sin, kojeg je Josip ucijepio u tu dinastiju i predodređen da bude Mesija Izraela, ali On je također sin Abrahama i stranih žena, stoga predodređen da bude "Svjetlo naroda" (vidi Luka 2,32).

Sin Božji, posvećen Ocu s misijom otkrivanja Njegova lica (vidi Ivan 1,18; Ivan 14,9), ulazi u svijet kao i sva djeca čovječja, toliko da će ga u Nazaretu nazvati "sinom Josipovim" (Iv 6,42) ili "sinom tesara" (Mt 13,55). Pravi Bog i pravi čovjek.

Braćo i sestre, probudimo u sebi zahvalna sjećanja na naše pretke. A prije svega, zahvalimo Bogu koji nas je po majci Crkvi rodio za vječni život, Isusov život, našu nadu.