Posttraumatski stresni poremećaj – unutarnji rat branitelja

Posttraumatski stresni poremećaj (u nastavku: PTSP) predstavlja ozbiljno psihijatrijsko stanje koje se može javiti kod ljudi koji su svjedočili ili prošli kroz traumatično iskustvo, poput rata, terorizma, prirodnih katastrofa, seksualnog napada ili ozbiljne nesreće. Rat je jedan od najčešćih okidača za PTSP, a njegov utjecaj na psihu pojedinca može biti okrutan i ostaviti trajne posljedice. U nastavku ćemo se usredotočiti upravo na naše branitelje od kojih mnogi boluju od ovog poremećaja.

Rat odnosi sve ono najplemenitije u nama, a pojedinca izlaže nasilju, neizvjesnosti, strahu, tjeskobi te stalnoj prijetnji lišavanja života. Svi navedeni čimbenici mogu izazvati veliki stres, koji će se negativno odraziti na ljudsku psihu, a što će posljedično izazvati PTSP. Tako osobe koje pate od PTSP-a često doživljavaju različite emocionalne, mentalne i fizičke probleme. Možda je jedan od najizraženijih problema ponovno proživljavanje trauma.

– Jedne noći upali smo u zasjedu. Četnici su bili dobro skriveni i otvorili su vatru po nama. Metci su letjeli posvuda, granate su padale, bombe eksplodirale… Četvorica mojih suboraca teško su ranjena, a trojica su poginula. Među poginulima je bio i Lula, moj prijatelj iz djetinjstva. Granata ga je raznijela na komadiće. Poslije su njegove ostatke donijeli u vrećici. Pokopali smo ono što je od njega ostalo. Imao je samo 23 godine – svjedoči Ivica, umirovljeni pripadnik II. gardijske brigade “Gromovi”.

Ovaj dragovoljac često noćima ne može spavati. Pati od nesanice, a i kad zaspi, ima grozne noćne more i uvijek vidi istu sliku: njegova suborca Lulu nose u vrećici. Sve to odražava se na njegov svakodnevni život i dandanas – gotovo tri desetljeća nakon završetka Domovinskog rata. Pokušava izbjegavati ljude, mjesta i situacije koje ga podsjećaju na ratne strahote, ali to mu ne polazi uvijek za rukom. Kako svjedoči, često je napet, nervozan i razdražljiv. Osim toga, do izražaja sve više dolazi i problem s koncentracijom.

– Jedno vrijeme sam pio i antidepresive, posjećivao psihijatra. Supruga mi je tu puno pomogla, njoj sam zahvalan na pomoći i podršci. Kasnije sam ostavio tablete i okrenuo se dragom Bogu. Vjera me drži normalnim, ali je i dalje teško. Dvojica mojih suboraca dignula su ruku na sebe. Ja to ne želim. Želim živjeti i gledati sinove kako se žene. Jedan se zaručio. I to me drži – ispričao nam je Ivica.

O ratu ne voli puno govoriti. Kaže kako mu svako prisjećanje otvara stare rane. On bi najradije da one zacijele, ali svjestan je da je to dug i mukotrpan proces. Svjestan je i da mnogi imaju iskrivljenu sliku o njemu i drugim braniteljima. 

– Mladi baš ne razumiju kroz što smo mi branitelji prošli. Ne krivim ih. Mnogi nisu ni bili rođeni tih ratnih devedesetih. Ali, nisu mi jasni oni koji su živjeli u doba rata. Zašto osuđuju? Ne znaju što mi preživljavamo i kakve unutarnje bitke vodimo. To me rastužuje – rekao nam je umirovljeni “Grom”, Ivica.
 

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike ''Vrijediš više'' jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.

**Imena i nadimci u gornjem tekstu su izmišljeni kako bi se očuvala anonimnost sugovornika.