Prepoznati svoju ranjivost

Kad nam u životu ide dobro, kad su problemi daleko od nas ili kad postignemo neki za nas značajan uspjeh, nerijetko se pojavi onaj osjećaj nadmoći, nepobjedivosti i svemoći. U takvim situacijama lako je otklizati u oholost. Međutim, kad se promijeni paradigma stvarnosti, kad nas život stavi pred određene izazove ili čak zid, tada bivamo suočeni sa samima sobom, sa svim svojim nesavršenostima, manama i uviđamo kako smo krhki, ranjivi ili čak bespomoćni. Život kao da nam na takav način daje lekciju i odgaja nas ispravnom pristupu, življenju i djelovanju. Tako nas mnogo toga u životu može preoblikovati na razne načine, možda čak i smekšati i oplemeniti, a sve u svrhu da postanemo bolji ljudi.

Vlastitu ranjivost osobno sam najbolje prepoznao radeći s osobama s invaliditetom i družeći se s njima. Kad govorim o ranjivosti, želim istaknuti kako nju ne percipiram kao nešto negativno. Dapače, ranjivost doživljavam kao dobrodošlu sastavnicu svoga bića. Jer tek kad upoznamo svoju slabost, krhkost, nemoć – ranjivost, tek onda smo spremni postati jaki, čvrsti i stabilni. A sve to vidim upravo u osobama s invaliditetom.

Vjernik sam i znam da svatko nosi svoj križ i da Gospodin svakome od nas daje onoliko koliko može nositi, a to se i odnosi na percepciju težine križa, jer nije svaki križ jednako težak. Netko nosi križ duhovnih patnji, netko je emotivno osakaćen, a netko pak tjelesno onesposobljen. Nama ljudima nekako je najbliža ova potonja, fizička dimenzija, jer smo osjetilna bića i volimo opipati, vidjeti, osjetiti. I onda, kad susretnemo neku osobu s invaliditetom, primjerice u kolicima, nekako smo skloni upasti u zamku sažalijevanja. Gledamo tu osobu očima predrasuda i smatramo kako ona ima neke “posebne potrebe”.

I meni se tako nekad činilo, sve dok nisam otvorio svoje srce i uz pomoć vjere druge počeo gledati pogledom razumijevanja. Tada sam shvatio koliko je zapravo ranjivost snažna. Shvatio sam da se ponekad žalim na toliko banalne stvari, dok istovremeno zaboravljam ono što imam. A osobe s invaliditetom u startu su ranjivije od drugih, ali ne sažalijevaju se nad samima sobom, već u svojoj ranjivosti pronalaze snagu i zbog toga im se divim. Susreo sam potpuno slijepe osobe koje su pune radosti i smijeha, osobe u kolicima koje dnevno naprave više kilometara nego potpuno zdrave osobe, i one bez ruku koje slikaju umjetničke slike i one pak bez nogu koje trče..., a svaka od tih osoba ranjiva je i krhka, nosi svoje rane, ali ne odustaje.

I gledajući njih i razmišljajući, okrećem se sebi i svojoj nutrini. Gledam sve ono što imam, sve talente koje sam davno zakopao i na svjetlost iznosim vlastitu ranjivost. Prihvaćam vlastitu nemoć i ono slabo dajem Gospodinu kako bi On to preobrazio u snažno. Priznajem: ranjiv sam i slab, Gospodine, i bez Tebe ne mogu ništa učiniti. Ali, hvala Ti na mojoj braći koja su mi svojim primjerom nošenja s invaliditetom ukazala na vlastitu ranjivost. Tek sada znam: kad sam slab, onda sam jak.
 

*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.