Problem depresije, anksioznosti i samoozljeđivanja kod mladih

Suvremeni moderan čovjek svakodnevno je izložen bezbrojnim utjecajima sa svih strana. Digitalno doba učinilo je svoje - sve nam je dostupno kao na dlanu. Društvene mreže neprestalno nam serviraju razne ideale (prvenstveno izgled bez ijedne mane) i prikazuju ležeran način života s malo rada i puno novca. Naravno da je realnost nešto potpuno suprotno od toga. Kako onda pomiriti te dvije stvarnosti? Posebice je to teško mladom čovjeku koji nerijetko doživljava zbunjenost i raspad unutar sebe. Tako se javljaju depresija i anksioznost. Istraživanja pokazuju da je prevalencija tih poremećaja u porastu, što je dijelom povezano s društvenim promjenama, povećanom izloženošću stresu, pritiscima u obrazovanju i nesigurnostima vezanim uz budućnost. O ovim aktualnim ali i gorućim problemima razgovarali smo s M.R., mladom liječnicom iz Zagreba koja svakodnevno radi s djecom i mladima.

S obzirom na Vaše dosadašnje iskustvo u praksi, što možete reći o mladima u odnosu na anksioznost i depresiju? Kako se s time nose?

Anksiozni poremećaji najčešći su psihijatrijski poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi. Različite brige i strahovi prirodni su i očekivani dio odrastanja, a o poremećajima govorimo kada se radi o neprimjerenoj razini tjeskobe i strahova koji ometaju normalno funkcioniranje djeteta. Djeca i mladi se često žale i na tjelesne simptome, primjerice na glavobolju i bolove u trbuhu, u odsustvu tjelesne bolesti. Utvrđeno je da se anksiozni poremećaji kod djece i adolescenata često javljaju zajedno s drugim poremećajima, na primjer s poremećajem pažnje s hiperaktivnošću, jezičnim poremećajima, poteškoćama u učenju i depresivnim poremećajima. Depresivne epizode se očituju sniženim raspoloženjem, gubitkom interesa, osjećajem nezadovoljstva i bezvrijednosti, kao i tjelesnim simptomima kao što su promjene apetita, nesanica ili pretjerana pospanost te umor. Navedeni simptomi moraju trajati dovoljno dugo da narušavaju normalno funkcioniranje djeteta kako bi se postavila dijagnoza depresivne epizode. Mogu se javiti i suicidalne misli, sa ili bez suicidalnih namjera.

Koji su najčešći okidači za takva stanja?

Prepoznati su različiti faktori rizika za razvoj anksioznih i depresivnih poremećaja u djece i adolescenata. Najčešće se radi o kombinaciji faktora, kao što su nasljedni faktori, osobine ličnosti, obiteljska dinamika, potom različita traumatska iskustva, ali i samo zdravstveno stanje djeteta. Važan je i spol te dob djeteta. Anksiozni i depresivni poremećaji se otprilike dvostruko češće javljaju kod osoba ženskog spola. U ranom djetinjstvu najčešće se javljaju specifične fobije i separacijska anksioznost, a s višom dobi se povećava rizik od razvoja socijalne fobije, paničnih poremećaja i depresije.

Koliko je zapravo u javnosti prepoznat problem samoozljeđivanja kod mladih i je li ono povezano s negativnom percepcijom sebe, odnosno vlastitog "JA"?

Nesuicidalno samoozljeđivanje je značajan javnozdravstveni problem koji se najčešće javlja u adolescenata. Radi se o namjernom ozljeđivanju vlastitog tijela, bez suicidalne namjere, koje uključuje različita ponašanja kao što su rezanje, paljenje ili grebanje kože, udaranje dijelovima tijela i sprječavanje cijeljenja rana. Jedan od rizičnih faktora za pojavu nesuicidalnog samoozljeđivanja je i nisko samopoštovanje, a samoozljeđivanje se može javiti i u sklopu niza drugih psihijatrijskih poremećaja, kod osoba s poremećajem ličnosti te kao posljedica negativnih životnih događaja.
 

Postoji li razlika između samoozljeđivanja i pokušaja samoubojstva?

Samoozljeđivanje se često izravno povezuje s pokušajem samoubojstva, no to zapravo nije tako. Razlika između samoozljeđivanja i pokušaja samoubojstva je u namjeri – samoozljeđivanjem osoba nastoji smanjiti svoju emocionalnu bol, ali bez istinske želje za okončanjem života, dok se kod pokušaja samoubojstva javlja jasna želja za okončanjem života. Međutim, budući da i samoozljeđivanje i suicidalnost imaju slične rizične faktore te ukazuju na duboki distres, važno je procijeniti jesu li osobe koje se samoozljeđuju također i suicidalne te na vrijeme reagirati i potražiti pomoć.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.