Sigurnost djece i maloljetnika u Republici Hrvatskoj

Petak 20. studenog 2024. zauvijek će ostati zapamćen kao tužan dan kada je Hrvatska zavijena u crno nakon stravičnog događaja koji se dogodio u Osnovnoj školi Prečko. Na kraju drame koja je potrajala veći dio dana saznali smo tužan kraj: devetnaestogodišnji je muškarac nožem ozlijedio sedmero ljudi. Sedmogodišnji učenik preminuo je uslijed napada, a napadač (inače bivši učenik te škole) je ozlijedio još nekoliko djece i razrednu učiteljicu. Već su prve informacije bile izuzetno šokantne - ljudi su s nevjericom čitali portale i gledali vijesti koje su pristizale sa svih strana. „Je li ovo moguće?“ „Kako se takvo nešto moglo uopće dogoditi kod nas?“ Pitanja je bilo puno, a odgovora vrlo malo.

Do tada smo slične scenarije mogli promatrati samo putem medija. Većinom bi se tako nešto događalo daleko od naših očiju, u SAD-u ili u drugim europskim zemljama. Međutim, posljednjih godina stravični školski pokolji sve su se više približavali našoj domovini. Prošlogodišnji pokolj u Beogradu u kojem je trinaestogodišnji dječak ubio devetero učenika i školskog zaštitara, svakako je trebao biti alarm upozorenja da bi se sličan scenarij mogao dogoditi i u Hrvatskoj. Zbog toga su neki stručnjaci odmah konstatirali kako je bilo pitanje vremena kada će se nešto slično dogoditi kod nas. Bilo je tu glasova kako je ovo, premda stravičan, ipak izolirani slučaj i sl.

Probajmo sada odgovoriti na prvo pitanje iz podnaslova jesmo li postali nesigurno društvo? Hrvatska je i dalje vrlo sigurna država, štoviše, sigurnija od mnogih europskih zemalja. Naravno da velika i nagla promjena stanovništva sa sobom nosi mnoga sigurnosna pitanja i da će uvijek biti mentalno bolesnih osoba koje mogu nauditi sebi i drugima. Nažalost, svaki izgubljeni život nemjerljiva je tragedija i više ga ne možemo vratiti. Međutim, iz ovog tužnog primjera trebamo izvući najbolje pouke i predložiti rješenja, prije svega kako prevenirati svaki oblik nasilja. 

Je li rješenje zapošljavanje zaštitara u svakoj školi? Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, na kraju školske godine 2022./2023. u Republici Hrvatskoj djelovalo je 888 matičnih i samostalnih osnovnih škola, koje su u svom sastavu imale 1.088 područnih škola ili odjela. To bi značilo da bismo trebali zaposliti najmanje 1.088 zaštitara koji bi radili u školama. Postavlja se pitanje gdje ćemo pronaći toliki broj ljudi osposobljenih za zaštitarski posao. 

Što je s zaključavanjem škola? Škole bi svakako trebalo zaključavati, a svaka škola trebala bi imati vrata koja se mogu lako otvoriti s unutarnje strane, ali koja se ne mogu otvoriti izvana. To je jedna dobra preventivna mjera, ali ona neće riješiti problem nasilja u društvu. Nasilje će uvijek pronaći način da pruži svoje zle pipke i naudi onim nedužnima.

Kako onda osigurati zaštitu i sigurnost onih najranjivijih među nama? Zaštita djece i maloljetnika u Republici Hrvatskoj definitivno zahtijeva integrirani pristup koji uključuje jačanje pravnog okvira, učinkovitiju provedbu postojećih zakona te multidisciplinarnu suradnju svih relevantnih dionika društva. Prije svega, nužno je unaprijediti sustav socijalne skrbi kroz povećanje kapaciteta stručnih službi, kao što su centri za socijalnu skrb i savjetovališta, osiguravajući dostupnost podrške i pravovremenu reakciju na potencijalne ugroze. Od izuzetne je važnosti i edukacija roditelja, odgojno-obrazovnog osoblja i šire zajednice. Uvijek treba staviti naglasak na prevenciji nasilja, pri čemu bi posebna pažnja trebala biti posvećena prepoznavanju i prijavljivanju rizičnih situacija.

Zaključno možemo reći: u Hrvatskoj je sigurnost djece i maloljetnika još uvijek na visokom nivou, ali je stravičnim događajem u Prečkom povjerenje roditelja u sustav obrazovanja itekako poljuljano. Ne zaboravimo i strah koji se uvukao u mnoge domove i koji je prvenstveno ostavio duboke rane na svim učenicima koji pohađaju spomenutu školu. Trebamo raditi na većoj sigurnosti djece i maloljetnika te prevenirati svaki oblik nasilja. Nije vrijeme za širenje panike, ali je vrijeme za trijeznost i oprez, jer nasilje nikada ne spava. 

U RH 21. prosinca proglašen je danom žalosti. Neka nam to bude opomena kako se više nikada nešto slično ne dogodi. 

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.