Sklapanje braka osoba s invaliditetom

Iako se civilni brak većinom percipira kao određeno partnerstvo koje je uređeno ugovorom, kršćanstvo braku daje drukčiji i dublji smisao, uzdižući ga na čast i svetost sakramenta. Tako sakramentalni brak predstavlja savez jednog muškarca i jedne žene koji savez sklapaju slobodno i svjesno, ali pred Bogom. Kako bismo odgovorili na pitanje sadržano u podnaslovu, istaknut ćemo dvije važne značajke za sklapanje sakramenta Ženidbe: sposobnost za slobodan pristanak i priprava za brak koja prethodi sklapanju ženidbenog saveza.

Osobe koje sklapaju sakramentalni brak moraju biti sposobne slobodno na to pristati. Ako je invaliditet takav da osoba nije sposobna razumjeti narav braka i slobodno pristati na njega, to bi moglo predstavljati prepreku i, prema tome, takva ženidba ne bi bila valjano sklopljena. Kad govorimo o ženidbenoj privoli, ona mora biti osobna, unutarnja i izvanjska, slobodna, promišljena, namjerna, potpuna, uzajamna, istodobna i neopoziva.

U Zakoniku kanonskog prava, vezano uz nedostatke nesposobnosti osobe, možemo pročitati:

Nesposobni su za sklapanje ženidbe, tj. za davanje valjane ženidbene privole:
•    oni koji ne posjeduju dovoljnu uporabu razuma,
•    oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba uzajamno davati i primati,
•    oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze, kao što su doživotna vjernost, zajedništvo svega života te rađanje i odgajanje potomstva.*

U kanonu 1084 navedena je zapreka fizičke nesposobnosti za sklapanje braka: prethodna (prije davanja privole) i trajna spolna nemoć. 

Sažimajući sve dosad navedeno, možemo istaknuti da je vrlo važno da osoba posjeduje dovoljnu uporabu razuma kako bi razumjela u što ulazi, što sklapa, da razumije sve obveze koje se od nje očekuju i da razumije sakrament Ženidbe. Ako to osoba nije sposobna razumjeti, ne će moći na sebe preuzeti bitne ženidbene obveze. Moguće je da je osoba s invaliditetom primila sve sakramente, no zbog svoga stanja nije sposobna za bračno zajedništvo. Ono podrazumijeva potpuno darivanje sebe drugoj osobi, brigu za djecu i odgoj djece, a to nije nimalo lak zadatak, što zna svaki roditelj. Međutim, važno je svakoj osobi individualno i s ljubavlju pristupiti u ovakvim situacijama, stoga na svećenicima ovdje počiva velika odgovornost.

*Usp. N. ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, Đakovo, 1995.

**Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.