Sve je u glavi
Ispovijest ratnog vojnog invalida, dragovoljca Domovinskog rata.
Ivica (54) je tridesetpostotni ratni vojni invalid. Dijagnosticiran mu je i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Kao i mnogi branitelji, u rat je otišao potpuno zdrav, a vratio se prepun rana. Neke su bile od gelera, ali one koje ga više bole one su duhovne rane koje nikako ne uspijevaju do kraja zacijeliti. Budući da je prošao razne strahote rata, zanimalo nas je kako je uspio ponovno se vratiti u normalan život, posebice jer se u rodni Vukovar vratio kao posve druga osoba.
“Prilagodba civilnom, normalnom životu bila je teška. Nakon što se vratite iz rata, nađete se u jednoj čudnoj situaciji. Nisam znao koja je moja svrha i što da radim. Branio sam našu zemlju i osjećao se potrebnim i korisnim, ali što sada? Nije bilo lako. U tom procesu prilagodbe, supruga mi je bila velika podrška”, rekao nam je Ivica.
“Supruga je bila uz mene u najtežim trenutcima. Naučila je razumjeti moje poteškoće, razumjeti mene, strahove koji su me mučili i pružila mi je emocionalnu potporu. Njezina prisutnost i razumijevanje dali su mi snagu da se vratim normalnom životu. Bez nje, teško da bih uspio posložiti stvari u glavi.”
“Prije rata radio sam u skladištu, većinom teške fizičke poslove. Nakon ’95. to više nije dolazilo u obzir jer sam bio ranjen u leđa. Geler me je dovoljno ozlijedio da do kraja života osjećam bol u križima. Trebao sam pronaći novu preokupaciju. Naučio sam da je sve u glavi. Supruga mi je pomogla da to shvatim. Moraš raditi na sebi, jasno sagledati situaciju i vidjeti na čemu si – što možeš, a što ne. Nije bilo jednostavno prihvatiti da neke stvari više ne mogu jednako dobro obavljati kao prije, ali čovjek se s time mora pomiriti.”
“Zato apeliram na druge branitelje, svoje suborce, dečki, najprije riješite stvari u svojoj glavi. Bez toga ne ćete moći krenuti dalje. Sreća u nesreći je što sam pokretan. Neki moji suborci, koji nisu poginuli, prikovani su za kolica. Njima je još teže nego meni jer imaju veća ograničenja. Ali, ne smiju se predati. Ja se borim i ne dam se, imam još toga dati ovoj državi, nisam završio svoju misiju.”
*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.
