Svjedočanstvo o ljepoti majčinstva

Majka si dvoje malodobne djece, kako usklađuješ privatni i poslovni život?

Moram iskreno reći da je usklađivanje privatnog i poslovnog života vrlo zahtjevno. Majka sam dvojice dječaka u dobi od 3 i pol i 6 godina. Smatram da je biti mama najljepši i najteži posao na svijetu. Poslovni život za mene je nešto u čemu se osobno uzdižem, razvijam i ispunjavam svoju svrhu. Sve slobodno vrijeme ulažem u obitelj, a kad se susretnu bolest, poslovne obaveze i briga za djecu, zna biti baš zahtjevno. I rad vikendom je izazovan u toj dobi gdje moji dječaci ne idu u vrtić, pa baš čeznu za maminom prisutnošću. U mojem poslovnom okruženju postoji razumijevanje za bolovanja zbog djeteta, pa sam na tome baš zahvalna. U svemu tome, ipak je prisutna ta svakodnevna rastrganost između majčinske uloge i poslovnih obaveza.

Koliko je (po tebi) izazovno podizati i odgajati djecu u današnjem vremenu?

Smatram da je uvijek, u svakom vremenu, zahtjevno podizati djecu, odgajati ih s ljubavlju, učiti ih da budu dobri ljudi. U današnje vrijeme sve je drugačije, to posebno osjetimo mi roditelji, kada se svakodnevno funkcioniranje i provođenje vremena s djecom evidentno smanjuje zbog užurbanog života koji živimo. Sve što smo mi imali u djetinjstvu, naša djeca gotovo pa ne poznaju. Najprije mislim na jednostavnost življenja; malo igračaka, skromnost, vrijeme provedeno s najbližima, s bakama i djedovima, sigurnost provođenja vremena u dvorištu, ulici, kvartu, gradu. Posebno je teško živjeti u digitalnom svijetu uz dostupnost tolikih sadržaja na svim ekranima, gdje alternativa najčešće postaje neprestana prisutnost i nadgledanje roditelja u igri s djecom. Komunikacija i upućenost u dječje interese, afinitete, sve što ih zanima, o čemu razmišljaju, čime se bave... To je ključ dobrog odnosa roditelja i djeteta, u kojem se stvara povjerenje u međusobnom odnosu. Ipak, mi roditelji smo našoj djeci ogledalo i primjer: kako se nositi s emocijama, kako razgovarati s drugima, kako se nositi s problemima. Ako smireno i s razumijevanjem pristupamo svemu s čime se suočavamo, onda će i dijete vrlo vjerojatno od nas preuzeti određenje obrasce ponašanja u svojim svakodnevnim suočavanjima i ponašanju. Brz život, obaveze, prisutnost i malo vremena u danu kada je obitelj zajedno, to je baš veliki izazov da bismo bili tu u životu svog djeteta.

Pozitivna i negativna iskustva s poslodavcem – je li bio otvoren prema porodiljnom? Izlazi li ti u susret oko smjena, rasporeda, godišnjih odmora...?

Moj poslodavac bio je otvoren prema mojim porodiljnim dopustima, i prema bolovanjima zbog djece. Ipak, zaraze su vrlo česte u vrtićima, pa su tako i bolovanja bila česta i nepredvidiva. Iza nas je i pandemija koronavirusa, tu smo obiteljski baš prošli krizu nekoliko dugih izolacija. Moj poslodavac bio je pun razumijevanja, što zbog pandemije, koja nikoga nije poštedjela, što zbog male djece s kojom je neizbježno biti pouzdan zaposleni roditelj koji je uvijek na usluzi. 

Što za tebe znači majčinstvo / biti majkom?

Majčinstvo je poziv na koji sam oduvijek znala da sam na njega pozvana, ali sam ga tek prihvatila kad sam postala mama. Sve se u tom trenu promijeni i počne jedna posve nova avantura života kada ti, kao majci, postane posve jasno da se više nikad ne ćeš toliko pobrinuti za sebe kao za djecu, za koje briga nikad ne prestaje, jer ona su ti darovana. Biti mama za mene je prizemljeni komadić Neba, iako svakodnevica zna izvući i najljepše i najlošije iz tvog bića. Jer vrijedno je davati se, žrtvovati, veseliti, otkrivati svijet s djetetom, biti zahvalan za najmanje ljepote koje prije možda nisi ni znala uočiti. Život s djecom je lunapark. I suze, i smijeh, i ljutnja, i zahvalnost i umor... Ali, bez njih ništa nije isto. Beskrajno raduju i koliko god se mi majke trudile odgajati ih u određenom smjeru, najbolje što znamo, ta naša djeca su neponovljiva mala bića sa svojim potpuno jedinstvenim karakterom koji treba uvažavati, usmjeravati, korigirati, voljeti, zalijevati, uzgajati i iznad svega poštovati, a ne mijenjati. To je prava umjetnost.

Što bi poručila mladim i budućim majkama?

Ne volim davati savjete, nisam ih ni ja baš previše voljela otkad sam mama, jer smatram da je svaka mama drugačija i svoja, koja posjeduje onaj neki unutarnji osjećaj kojim se vodi u odgoju. Svako dijete je drugačije, pa samim time i odnos majke i djeteta. Možda bih samo budućim i mladim majkama poručila da slušaju svoje srce i glas iznutra. Kad je teško, nije kraj, sve prođe. Draga mama, nemoj previše brinuti, daj sve od sebe, nađi malo vremena i za sebe, i s mirom i pouzdanjem u svoje majčinsko poslanje. Dijete je dar koji otkrivaš cijeli život, a ono te daruje beskrajnim darovima: nasmijava te, brine te, ponekad i ljuti, testira tvoje granice, čini te ponosnom, kada nešto postigne, čeka tvoju reakciju, ono moli ze tebe, brine o tebi... Vidi svaku tvoju brigu, radost, svaku emociju. Djetetu si ljubav i povjerenje. Time ga zalijevaj da ono jednog dana to isto bude drugome biću.

*Cilj otvaranja naše nove rubrike „Različiti. Svoji. Jednaki“ jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.

**Identitet sugovornice poznat redakciji.