Teologija invaliditeta

Teologija invaliditeta kao interdisciplinarna grana teoloških studija istražuje duhovne, etičke i pastoralne aspekte života osoba s invaliditetom. Njezin cilj je razumjeti kako kršćanska vjera i praksa mogu promicati inkluziju, dostojanstvo i prava osoba s invaliditetom unutar crkvenih zajednica i šire društvene zajednice.

Jedan od ključnih doprinosa teologiji invaliditeta je shvaćanje osobe s invaliditetom kao nositelja Imaga Dei, odnosno slike Božje. O teologiji invaliditeta posebice je govorila doc. dr. sc. Martina Vuk Grgić, koja je bila i sudionica 11. pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike. 

Kada govorimo o osobama s invaliditetom i teologiji invaliditeta, trebamo sve aspekte staviti u kontekst. Tako treba imati na umu kako 16% svjetske i 11% hrvatske populacije čine osobe s invaliditetom. Kršćanski pogled kaže kako je osoba na prvom mjestu - ispred invaliditeta, odnosno bilo kojeg nedostatka. Nadalje, teološko promišljanje nastoji odgovoriti na šitanje: što je invaliditet? Osoba je duhovna i fizička stvarnost (to nam pokazuje teologija stvaranja), stoga vrijednost svake osobe ima korijen u stvorenosti iz ljubavi - kao slika i prilika Božja.

Prema Vuk Grgić, ovo shvaćanje potiče Crkvu da prepozna vrijednost i dostojanstvo svake osobe, bez obzira na njezine fizičke ili intelektualne sposobnosti (Vuk Grgić, 2021)***. Teologija invaliditeta stoga poziva na dubinsku refleksiju o načinu na koji se u teološkoj misli i praksi razumije ljudska slabost, krhkost i različitost.

U svojem radu, Vuk Grgić naglašava važnost liturgijskog života i sakramenata kao ključnih elemenata u uključivanju osoba s invaliditetom u crkvenu zajednicu (Vuk Grgić, 2019)*. Liturgija nije samo čin štovanja već i mjesto susreta, zajedništva i preobrazbe, gdje svi vjernici, bez obzira na njihove sposobnosti, mogu iskusiti blizinu Boga i zajednice. Ova perspektiva zahtijeva prilagodbu liturgijskih prostora i praksi kako bi postale dostupne svima.

Teologija invaliditeta također se bavi pitanjem patnje i traženjem smisla unutar kršćanskog konteksta. Vuk Grgić (2020)** ističe da je Kristova muka i uskrsnuće ključna paradigma za razumijevanje patnje osoba s invaliditetom. Kristova solidarnost s patnicima daje teološku osnovu za nadu i preobrazbu čak i u najtežim životnim situacijama. Ovaj pristup ne umanjuje realnost patnje, već je nastoji integrirati u širu sliku Božjeg spasenjskog plana.

Zaključno, teologija invaliditeta nudi bogat okvir za promišljanje o mjestu i ulozi osoba s invaliditetom u Crkvi i društvu. Kroz prizmu kršćanske vjere, ona prepoznaje i promiče dostojanstvo svake osobe, zagovarajući inkluzivnost, ljubav i zajedništvo kao temeljne vrijednosti. Rad doc. dr. sc. Martine Vuk Grgić značajno doprinosi ovom području, pružajući teološke i pastoralne smjernice za stvaranje zajednica koje istinski odražavaju Kristovu ljubav i prihvaćanje svih ljudi.

*Vuk Grgić, M. (2019). Liturgijski život i inkluzija: Pristupi i prakse. Zagreb: Teološki fakultet
**Vuk Grgić, M. (2020). Patnja i nada: Teološki pristupi invaliditetu. Split: Kršćanska sadašnjost
***Vuk Grgić, M. (2021). Imago Dei i dostojanstvo osobe s invaliditetom. Rijeka: Vrhbosanska visoka teološka škola

****Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.