Uloga žene kao supruge i majke zanemarena je u društvu

Hrvatski pokret za život i obitelj osnovan je u Zagrebu 1990. kao prva hrvatska pro-life udruga. Misija i vizija ove plemenite udruge izgradnja je društva koje štiti ljudski život od samog začeća do prirodne smrti te promicanje dostojanstva svakog čovjeka, braka, tradicionalne obitelji i kršćanskih vrijednosti. Navedene ciljeve udruga je tijekom svojeg postojanja nastojala ostvariti na razne načine – organiziranjem javne molitve, podjelom humanitarne pomoći, savjetovanjem te zagovaranjem javnih politika i zakona koji štite život i obitelj. O djelovanju i poslanju udruge razgovarali smo s njezinom predsjednicom Martinom Lukić.

Jedna od smjernica djelovanja kako stoji na Vašoj mrežnoj stranici odnosi se "na humane i odgovorne međuljudske odnose, i za prava i dostojanstvo braka i obitelji". Što sve činite na tome planu i kakva su Vaša dosadašnja iskustva?

Aktivnosti kojima to nastojimo postići danas su uglavnom usmjerene na održavanje javnih tribina i konferencija na kojima, zajedno s našim gostima, govorimo o pravu na život, demografiji, položaju suvremene obitelji, zaposlenih majki, udomljavanju i usvajanju nezbrinute djece i drugim aktualnim temama, a sve to s ciljem senzibiliziranja i informiranja javnosti te promjene negativnih stavova ili predrasuda. U okviru toga surađujemo s drugim sličnim udrugama, vjerskim zajednicama, pro-life pojedincima i političarima. Naša dosadašnja iskustva jako su pozitivna te vidimo da naše društvo sve više uviđa vrijednost te potrebu za zaštitom života, braka i obitelji. Primjerice, u RH čak 60 % liječnika ima priziv savjesti kada je u pitanju izvođenje pobačaja dok, primjerice, u susjednoj Sloveniji svega 3 %!

Vodite "posebnu brigu o obitelji kao temelju ljudskog društva". S kojim se sve izazovima susreću današnje obitelji? Postoje li razlike (i koje su) između obitelji u Republici Hrvatskoj i u nekim drugim državama?

Građani Republike Hrvatske sve kasnije ulaze u brak i imaju sve manje djece. U posljednjih deset godina broj sklopljenih brakova smanjio se za 10 % a izvan braka rađa se sve više djece, no ipak značajno manje nego što je to prosjek u EU. Za usporedbu, u 2019. prosječan udio izvanbračne djece od ukupnog broja rođenih u EU iznosio je 42,7 %, a u kod nas 21,5 %. Može se reći da hrvatsko društvo još uvijek ima dosta tradicionalan pristup braku, ali situacija se, na žalost, ipak postupno mijenja. Podatci pokazuju stalni pad udjela tradicionalne obitelji ”par s djecom”. Na primjer, udio tih obitelji 1971. bio je 63,8 %, a 2021. pao je na 49,7 %. Istodobno raste udio obitelji tipa ”par bez djece” i ”majka s djecom”, odnosno ”otac s djecom”. Svaka druga obitelj ima samo jedno dijete (52,5 %), slijede obitelji s dvoje (35,1 %) te troje djece (9,8 %), dok je najmanje obitelji s četvero (1,9 %) te s petero i više djece (0,7 %).  U EU u svega 29,5 % kućanstava žive obitelji s djecom dok je taj postotak kod nas nešto viši i iznosi 33,8%.

Zašto je važno štititi obitelj, sačuvati integritet obitelji i brinuti se za sve članove unutar nje?

Tradicionalna obitelj je stup društva. Nekada se u njoj i rađalo i umiralo, odgajala su se djeca i skrbilo se o starijim i nemoćnim članovima obitelji. Danas je mnoge funkcije obitelji preuzelo društvo i institucije, no iskustvo je pokazalo da često institucije ne mogu dovoljno kvalitetno zamijeniti obitelj, osobito kada cijelo društvo, zbog katastrofalne demografske situacije, trpi manjak radne snage. Drugim riječima, obitelj je nezamjenjiva i zato država mora štititi i stimulirati tradicionalnu obitelj jer je ona prirodno i najbolje okruženje za odgoj djece, ali i život odraslih osoba.

Radite puno sa ženama. Kakav je položaj žena u današnjem hrvatskom društvu? Prolazimo li kroz određenu krizu ženstvenosti i majčinstva?

U današnjem društvu puno se govori o položaju žena, najviše u smislu njihove ravnopravnosti s muškarcima na tržištu rada te slobodi vezano za tzv. reproduktivno zdravlje žene, što je eufemizam za tzv. pravo na pobačaj. S druge strane, zanemarena je uloga žene kao majke i supruge, što je kroz stoljeća bila temeljna i prirodna uloga žene te žene i danas osjećaju gotovo jednaku težnju ostvariti se na tom području. Smatramo da treba pomoći ženama da ostvare i jednu i drugu ulogu, odnosno da imaju uvjete za ostvarivanje karijere, ali i majčinstva. Istraživanja pokazuju da žene u Hrvatskoj u pravilu imaju manje djece nego što bi htjele, osobito visokoobrazovane žene. Smatramo da je najčešći razlog tomu izostanak pozitivne diskriminacije zaposlenih žena s malom djecom te očekivanja da se u potpunosti posvete poslu, što rezultira ograničenim vremenom za obitelj i djecu. Mislimo da bi mogućnost rada na pola radnog vremena ili u skraćenom vremenu bilo dobro rješenje za zaposlene majke te da država mora osigurati odgovarajuća zakonska rješenja temeljem kojih bi poslodavci bili dužni omogućiti fleksibilne uvjete rada zaposlenim majkama na njihov zahtjev, što trenutačno nije slučaj.

Što biste poručili ženama i budućim majkama?

Poručila bih ženama da ne odgađaju majčinstvo jer za karijeru ne će biti kasno niti u tridesetima ili četrdesetima. Također, kada postanu majke, neka im odgoj djece i njihova prisutnost uz djecu u njihovim ranim godinama bude prioritet. Naime, znanstveno je dokazano da djeca do šeste godine života najviše trebaju upravo majku. Žene trebaju prigrliti svoju ženstvenost i činjenicu da mogu biti supruge i majke te na to gledati kao na privilegij i prednost, a ne kao na prepreku za ostvarenje svojih životnih ili poslovnih ciljeva.
 

*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.