Obrana Vukovara kao simbol otpora

Kad se prosječnom građaninu Republike Hrvatske spomene Vukovar, prve su mu asocijacije Domovinski rat, Vodotoranj, otpor, žrtva, bombardiranje, Ovčara itd. To predstavlja kolektivnu svijest. U svemu se tome po značenju koje ima za nas danas ističu herojski otpor i pad grada. Obilježavanje potonjeg odmah je po završetku rata zaživjelo među narodom koji je palio lampione na trgovima i uzduž prometnica kako bi na konkretan način iskazivao pijetet i počast Gradu Heroju. Taj izraz još od predsjednika Tuđmana ^[1] danas za mnoge sažima gotovo sve navedeno: tek nakon što je tri mjeseca odolijevao nadmoćnom neprijatelju, Vukovar je pao.

Suočeni s napadačem koji je imao oko 36 000 vojnika, 600 tenkova ili oklopnih transportera i neprestan pritok oružja, streljiva, hrane i novih vojnika, branitelji su svojom ingenioznošću morali nadoknaditi ono što u resursima nisu imali. Brojali su svega nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i oko tisuću vojnika. Premještanjem nakon uspješnih razaranja tenkova i uzimanjem oružja i streljiva što bi ga napadači ostavili za sobom, uspjeli su uništiti njih 200 do 300. U prvo vrijeme su vezanjem tzv. bombi-bojlera na poljoprivredne avione također postizali određeni učinak, a pomoć se u Vukovar spuštalo padobranima, s čime se ipak ubrzo prestalo jer je uvelike ovisilo o faktoru iznenađenja. Danas se Bitku za Vukovar proučava na vojnim akademijama u sklopu taktike urbanog ratovanja, jer se u njoj pokazalo kako gradskim sredinama nije moguće potpuno ovladati pukom balističkom nadmoći i oklopnim vozilima, već je potrebna i vojnička čizma koja će tu zagaziti.

Tako dugotrajno odolijevanje tehnički i brojčano daleko nadmoćnijem neprijatelju osiguralo je ostatku Hrvatske dovoljno vremena da se pripremi za agresiju na ostatak teritorija, čime je njegov pad 18. studenog 1991. trajno urezan u narodno sjećanje kao žrtva podnesena kako bi Hrvatska živjela. Osim spomenutog paljenja lampiona uvečer 18. 11., to uvjerenje nalazi svoj izraz i u Koloni sjećanja, hodu što kreće od Vukovarske bolnice, a završava na Memorijalnom groblju, kao i u Zvonu za Vukovar, kad se u 18:11 sva zvona u Hrvatskoj oglase desetominutnom zvonjavom. Kolona sjećanja održava se od 1998., odmah nakon mirne reintegracije Podunavlja i vraćanja Vukovara u punopravni okvir Republike Hrvatske, a Zvon za Vukovar se prvi put održao 2018. u vukovarskim župama 2018. na inicijativu vukovarskih franjevaca, što je kasnije prihvaćeno na području cijele države. Iako je bilo rasprava u vezi s tim je li to potrebno, spomen na vukovarske događaje dobio je naredne godine i svoje službeno kalendarsko uobličenje proglašavanjem tog dana državnim praznikom pod nazivom Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Vukovarska bolnica, u kojoj se za cijelo vrijeme trajanja okupacije osoblje junački nosilo s nedostatkom sanitetskog materijala, krvi i opreme, koja je brinula i za ranjene vojnike JNA-e i pripadnike srpskih paravojnih skupina, također ima važno mjesto u vukovarskoj povijesti, već samo zbog toga, a i kao mjesto odakle je nakon pada grada oko 260 ljudi odvedeno na Ovčaru i smaknuto. Smaknuti nisu samo Hrvati, već i više Srba branitelja grada, Bošnjaka i Mađara, kao i jedan Francuz i Nijemac. Ondje je skončao i hrvatski novinar Siniša Glavašević, čija su javljanja iz okupiranog Vukovara potkraj okupacije bila jedini pogled iznutra u surovu vukovarsku stvarnost. Iako je agresor uništio više od 90 % kulturne i sakralne baštine grada, Glavaševićeva zaključna rečenica iz teksta čiji je nadnevak 17. studenog ipak najzornije oslikava dubinu vukovarske tragedije koja iznosi oko 2800 poginulih, 7000 ranjenih i 17 000 raseljenih i prognanih: ''Grad – to ste vi''.

Što na kraju reći o Vukovarskom vodotornju? I nakon sve sile neprijateljskih granata, i dalje čvrsto stoji. Svojim izranjenim tijelom svjedoči o stradanju i otporu te tako najsnažnije utjelovljuje riječi ''Grad Heroj''.

*Cilj rubrike "Na braniku povijesti" je očuvanje i širenje povijesne istine o Domovinskom ratu, budući da je on temelj suvremene hrvatske države i slobode koju baštinimo. Želimo da se naš narod (kako je to redovito slučaj u Europi i svijetu) ponosi svojom poviješću, herojima, braniteljima i svima koji su svoje živote utkali u stvaranje moderne i suverene Republike Hrvatske. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori:

Mateo Žanić – Krešimir Kufrin – Dražen Živić, Kultura i sjećanje na rat: Vukovarska bitka i njezini društveni odjeci, u: Migracijske i etničke teme, 32, (2016.), br. 2, str. 245-270.

Josip Jurčević, Vukovarski otpor srpskoj ratnoj agresiji na Hrvatsku 1991..., u: Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 2 (1993.), br. 2-3/4-5, str. 479-499.