Život s Gospodinom rađa bezbrojnim plodovima
Svjedočanstvo Ive Divić, supruge i majke četvero djece, kako joj vjera pomaže živjeti majčinstvo u punini.
Iva Divić (44) majka je četvero djece – ima tri sina i jednu kćer u dobi od 11, 13, 16 i 20 godina. Dolazi iz Zagreba iz Župe Dobri Pastir u Brestju. Radi kao poslovna tajnica i u slavljeničkom timu je jedne karizmatske molitvene zajednice. Za nas je posvjedočila kako je to biti supruga, majka i poslovna žena te koliko joj u životu znači vjera.
„Majčinstvo je za mene jedan predivan Božji dar na kojem sam neizmjerno zahvalna. Svaka moja trudnoća bila je praćena molitvom. Iz knjižice „Isuse, misli Ti“ redovito sam molila molitvu koju mi je preporučio jedan svećenik, za blagoslov trudnoće i djeteta, te za sretan porod.
Kada sam ostala trudna (prvi puta) bila sam zaposlena na određeno vrijeme, ali mi poslodavac nije želio produljiti ugovor. Do trećeg rođendana mog prvog djeteta nisam bila zaposlena. Molila sam Gospinu krunicu i od 150 zamolbi jedan drugi poslodavac se odlučio baš za mene i zaposlio me. Radila sam i rodila drugo, treće i četvrto dijete. Kada sam se nakon isteka porodiljnog trebala vratiti na posao, u dogovoru sa suprugom i duhovnikom sam odlučila uzeti status majke odgajateljice. Na poslu su me često znali pitati: 'Kako se ti uvijek tako rano ujutro smiješ?' Znala sam odgovoriti: 'Započinjem dan sa svetom Misom'.“
Osvrnula se i na vrijeme provedeno u statusu majke odgajateljice.
„U statusu majke odgajateljice bila sam sedam godina. Bilo mi je jako lijepo biti kod kuće s djecom. Uvijek ih je dočekao topli ručak, a nije mi nikada bilo ništa teško učiniti za moju djecu. Ni za što ne bih mijenjala te trenutke kada sam kao majka odgajateljica mogla biti sa svojom djecom i gledati njihovo odrastanje.“
U nastavku je ispričala kako uspijeva balansirati obiteljski i poslovni život.
„Za sve je u životu važna organizacija, dobra volja i otvoreno srce. Moj životni moto je 'što možeš danas učiniti, ne ostavljaj za sutra'. Kad Gospodina stavimo na prvo mjesto u svome životu, sve se posloži i bude dobro. Uz sve obiteljske obaveze i posao, svakoga dana idem i na svetu Misu. Dakako da mi i suprug puno pomaže oko djece a najviše oko njihovih sportskih aktivnosti i treninga na koje redovito idu. Mene pak jako ispunjava pomaganje potrebitima i kad molim za sve one koji traže ili trebaju molitvu, a Gospodin tada spušta brojne milosti na moju obitelj i mene samu.“
Život bez molitve, kaže Iva, ne može zamisliti, a sveta Misa i redovita ispovijed sastavni su dio njezinog života. Kaže kako joj Gospodin daje snagu, mir i radost u srcu. Sve ono što svojim vlastitim snagama ne može promijeniti prepušta Bogu u ruke.
„Sve ono što svojim snagama ne mogu promijeniti predajem Gospodinu u kalež Predragocjene Krvi Kristove na svakoj svetoj Misi, te u molitvi krunice i u devetnicama. Svojoj djeci uvijek svjedočim koliko je važno živjeti po Božjim zapovijedima i ići redovito u crkvu na Misu i ispovijed, jer smo tada pod Njegovom zaštitom. Jedno dijete me pitalo zašto nisam otišla u časne sestre, kad već toliko volim moliti. Nasmijala sam se i odgovorila da je Bog imao plan za moj život – da budem supruga i majka. Da je drugačije, kako bi onda moja djeca došla na ovaj svijet?“
Na kraju našeg razgovora, ova vedra i nasmijana majka uputila je i nekoliko riječi ohrabrenja svim ženama, majkama i onima koje će to tek postati.
„U Knjizi postanka u devetom poglavlju, prvi redak, Bog govori: 'Plodite se i množite i napunite zemlju'. Ako slušamo Božju Riječ i vjerujemo Božjim obećanjima, tada ne moramo strahovati niti brinuti, već se trebamo radovati svakom novom životu i zahvaljivati Gospodinu na daru majčinstva. Uzor neka nam bude naša Nebeska Majka Marija. Utecimo joj se svojim zagovorom, da budemo ponizne, blage, strpljive i pune ljubavi, a ona će nas staviti pod svoj plašt ljubavi i izmoliti nam mnoge milosti.“
*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.