Nemojmo se na silu opirati trpljenju. Nemojmo na silu bježati od iskustva boli. Predajmo svoje trpljenje Isusu. Baš kao što je on predavao svome Ocu. I onda ćemo u tom trpljenju prepoznati predivno iskustvo utjehe, blizine i Božje brige za nas.
Uronimo u današnji dan i promatrajmo u onim sitnicama kako se Duh Sveti brine za nas.
Oslonimo se na Duha Svetoga koji se zauzima za nas u molitvi. Duh Sveti je taj koji nam pomaže da molimo sabrano.
Koliko puta se Bog proslavio, a mi to tek kasnije shvatili?
Satima možemo pričati o raznim stvarima i ljudima, ali za Evanđelje često nemamo ni pet minuta. Je li nam onda uistinu stalo?
Ta Bogu je sve moguće! Vjerujemo li u to?
Koliko puta nam Gospodin pošalje ljude baš onda kad ih najviše trebamo? Jesmo li Mu dovoljno zahvalni na tim darovima – tim ljudima?
