Kolumne

Dogodila se istinska i najljepša čestitka uz 25. godišnjicu obrane Hrvatske, kruna čijeg se krvavog rađanja na osobit način odvijala u Vukovaru.

Već niz godina 'osmišljeni' kulturno-umjetnički sadržaj komemoracija u Vukovaru i Škabrnji 18. studenog u meni izaziva bol i tugu.

Ljudi su rekli svoje. Demokracija priznaje jedino statistike glasova. Jedni pjevaju, drugi plaču, jedni se boje, drugi se nadaju.

U Hrvatskoj je u zadnje vrijeme primjetna zrela i ohrabrujuća pojava kako se napadi na različita očitovanja Crkve u društvu od strane moćnog medijskog 'establishmenta' u javnosti više ne uzimaju zdravo za gotovo.

O blagdanu Sv. Franje ponovno otkrivamo čovjeka koji je pokrenuo svijet. Postao je velika inspiracija jednostavnošću, postao je učitelj slušanjem. Slušanjem Božjeg glasa učinilo ga je slugom i bratom svima.

Cijela Hrvatska bruji o münchenskom slučaju. Po već uhodanom: tabori su jasni. Isti polički mentalitet osuđuje presudu, isti hrvatski puk koji je bio ubijan po europskim i američkim državama slaže se.

Naš Bog je pragmatičan. Mi pomislimo, kako tako ulazi u kompromis, On kaže, Ne vidiš krajnji ishod i cilj puta. Bog ne izvodi velika, milosna djela samo po kreposno najboljima, ničim uprljanima.

Dva je p(r)omaknuća u percepciji uljuđenog građanskog ponašanja donio prvi nacionalni ''Hod za život'' u Hrvatskoj. Novo poimanje hrabrosti i kvalifikaciju njegovih sudionika kao fašista.

Boravak tijela sv. Leopolda u Hrvatskoj svela bih pod dojam – bilo je to slavlje i demonstracija života! Bilo je to okupljanje oko Svetoga. Obitelji, parova, samaca, zajednica, svih slojeva, gospode i težaka, bez obzira na potrebu i zdravlje nutarnjeg stanja.