Komunikacija s osobama s invaliditetom (2)
Komunikacija s osobama s intelektualnim poteškoćama i duševnim smetnjama.
Komunikacija s osobama s invaliditetom izuzetno je važna kako bismo bolje upoznali njihove stvarne potrebe. Svaka je osoba jedinstvena, a ta jedinstvenost odražava se i u načinima na koje komunicira i razumije prenesene informacije. Stoga je važno svakom pojedincu pristupiti s poštovanjem, uvažavajući njihove specifične potrebe kao sudionika komunikacije. Komunikacija s osobama s invaliditetom zahtijeva prilagođene pristupe i strategije kako bi se postiglo učinkovito i inkluzivno razumijevanje. Osobe s oštećenjem vida i sluha suočavaju se s posebnim izazovima u svakodnevnoj interakciji, pa je ključno prepoznati njihove potrebe i prilagoditi načine komunikacije kako bi se omogućilo njihovo aktivno sudjelovanje u društvenom životu (Beukelman & Mirenda, 2013).
Prilikom uspostavljanja komunikacije s osobom s invaliditetom, korisno je započeti razgovor pitanjem o tome koji im je način komunikacije najugodniji. Također, važno je postavljati jasna pitanja i biti strpljiv, dajući dovoljno vremena da osoba razmisli i odgovori. Komunikacija je dvosmjeran proces, što znači da trebamo pažljivo slušati sugovornika i voditi računa o njegovoj intimi, izbjegavajući previše osobna pitanja. Potrebno je paziti da ne preuzmemo potpunu kontrolu nad razgovorom, jer fokus treba biti na osobi s kojom komuniciramo, a ne na nama samima. Dok smo u posljednjem tekstu govorili o komunikaciji s osobama s oštećenjem vida i sluha, sada se želimo usredotočiti na komunikaciju s osobama s intelektualnim teškoćama i duševnim smetnjama.
Komunikacija s osobama s intelektualnim poteškoćama
Komunikacija s osobama s intelektualnim teškoćama zahtijeva specifičan pristup koji obuhvaća prilagodbu jezika, stilova komunikacije i neverbalnih znakova kako bi se osiguralo jasno i učinkovito razumijevanje. Osobe s intelektualnim teškoćama često imaju izazove u procesuiranju složenih informacija, stoga je ključno koristiti se jednostavnim, jasnim i izravnim jezikom. Za početak komunikacije, ako je osoba punoljetna, a nije dala dopuštenje da joj se obraćate s ti, obraćajte joj se iz poštovanja s Vi. Potrebno je voditi računa da ne infantiliziramo odrasle osobe jer one nisu djeca. Važno se pridržavati se i nekoliko sljedećih uputa:
U komunikaciji koristiti se jednostavnim jezikom i davati jasne i nedvosmislene upute: Važno je koristiti se kratkim rečenicama i jednostavnim rječnikom. Umjesto apstraktnih pojmova, preporučuje se upotreba konkretnih primjera. Na primjer, umjesto "potičemo kognitivni razvoj", bolje je reći "igre koje poboljšavaju razmišljanje".
Ponavljanje i provjera razumijevanja izuzetno su važni. Ključne informacije treba redovito ponavljati i provjeravati jesu li pravilno shvaćene. Postavljanje pitanja pomaže u osiguranju da sugovornik razumije poruke koje su prenesene.
Prilikom komunikacije potrebno je koristiti se i vizualnim pomagalima. Korištenje slika, grafika i piktograma znatno olakšava komunikaciju. Vizualna pomagala pomažu u boljem razumijevanju i zadržavanju informacija.
Potrebno je imati strpljenja i empatiju za osobe s kojim komuniciramo. Osobe s intelektualnim teškoćama mogu trebati dodatno vrijeme za obradu informacija i davanje odgovora.
Prema istraživanjima, uspješna komunikacija s osobama s intelektualnim teškoćama temelji se na individualiziranom pristupu i primjeni prilagođenih komunikacijskih metoda (Smith & Tyler, 2010). Primjena ovih strategija doprinosi poboljšanju kvalitete interakcija i omogućuje osobama s intelektualnim teškoćama aktivno sudjelovanje u komunikaciji.
Komunikacija s osobama s duševnim smetnjama
Na početku ovakve komunikacije valja izgraditi povjerenje s osobom s kojom komuniciramo. Samo ako izgradimo iskreno povjerenje, komunikacija može biti ostvarena, stoga ono predstavlja temelj iz kojeg sve drugo proizlazi. Nastavno na povjerenje, treba poštovati i dostojanstvo sugovornika i ne poistovjećivati osobu s njezinim duševnim smetnjama (na sličan način kako ne poistovjećujemo osobu/grješnika s grijehom koji čini).
Ako je to potrebno, pri razgovoru se valja koristiti jasnim i kratkim rečenicama koje nisu dvosmislene i koje ne aludiraju na neku prijetnju. Podsjetimo se kako ovdje gradimo jedno prijateljstvo koje je obgrljeno povjerenjem. Iako se povjerenje teško stvara, vrlo lako se može uništiti, stoga treba ostati u istini i dosljedan u komunikaciji. Ako pak sugovornik isprva ne razumije ono što ga se pita, potrebno je zadržati dozu strpljenja i preoblikovati rečenicu. Treba sugovorniku jasno dati do znanja kako ga se čuje, kako razumijete njegove potrebe i probleme i kako nije sam u tome. Kao i u prvom slučaju, i ovdje treba izbjegavati infantilizaciju sugovornika.
Na koncu, kad govorimo o komunikaciji, treba voditi računa i o svim neverbalnim radnjama, odnosno gestama. Ovdje treba drukčije reagirati kad govorimo gledanje u oči, ono se može protumačiti kao prijetnja i imati suprotan učinak u smislu narušavanja komunikacije i gubitka povjerenja. Kako biste izbjegli taj nemir kod osobe, nemojte pretjerano gledati sugovornika u oči. Nemojmo izgubiti iz vida da sve što činimo, činimo iz ljubavi, stoga se u skladu s tim i ponašajmo.
*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.