Kolumne

Vrijeme tragedije, tuge i muke II. dio

Vrijeme tragedije, tuge i muke I. dio

Slušah često i razmišljah o javnom govoru u Hrvata. Možda je prejednostavno reći da sam razočaran ili da sam očekivao više.

U ovoj godini godini 70. obljetnice bleiburške tragedije, dobro je iz povijesti „iščupati“ neke aktivnosti hrvatske dijaspore u borbi za slobodu Hrvatske. Ovdje je prijepis članka iz tjednika „Danica“ koji su izdavali hrvatski franjevci u Chicagu. Članak je objavljen 30. lipnja 1954. godine.

Znakovit se primjer paralelno odigrao ovih dana u međunarodnoj promociji naše zemlje. I pritom su prepoznatljivi kriteriji ta dva tipa (različitog) djelovanja. Istovremeno se u spomenu Hrvatske dogodila jedna velika promidžba i jedna velika anti-promidžba.

New York, New York. Mjesto kaosa i mjesto Duha, bore se za svoje prostore.

Među mnogim liberalnim pogledima na svijet, čovjeka, i društvo, homoseksualni program je onaj koji je najviše koncentriran na sebe i bezgranično sebičan.

Bijaše to jednog ponedjeljka, na drugi dan mjeseca lipnja. Bio sam pozvan na jedan fantastičan događaj: masterclass s najboljim svjetskim čelistom, Yo-Yo-Ma u svjetski poznatoj Chicago Symphony Hall.

Mučno je manipulirati sa žrtvama za dnevno-političke ciljeve i ideološke obračune. No, mučno je i biti nijem u spomenu stradalnika, odnosno procesuiranju nalogodavaca i izvršitelja masovnih smaknuća svojih sugrađana, i to za točno određeno razdoblje svoga postojanja.