Kolumne

Ovoga petka, 16. studenoga, čut ćemo pravorijek Haškog suda hrvatskim generalima, dva dana prije pijeteta dušama i spomena trupala Vukovara i Škabrnje.

Mjesec listopad u znaku je Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. U Godini vjere, što bi moglo biti zajedničko kruhu, vjeri i djeci?

Ovih je dana Laudato po svojoj direktorici Kseniji Abramović učinio nešto vrijedno i jedinstveno za čim nisu posegnuli ni mnogi školovani, obrazovani, 'stručno' osposobljeni hrvatski kulturni i ini djelatnici.

Vlast je odraz biračke volje naroda. Zašto su ljudi uzdrmani svojim odrazom, svojim izborom – kojeg su učinili, ili su, svojom neaktivnošću, dopustili da ga drugi za njih učini?

Je li vas kad u vlastitom preispitivanju (EURO bi mogao biti poticaj za to) uznemirilo pitanje, jesam li i koliko strastveni igrač Evanđelja, vatreni zajedničar Crkve?

U sklopu vjerničko-domoljubnog projekta 'Put Vjere i Nade' životno svjedočanstvo vjere pripovijeda mladi časnik Vilim Karlović, koji je 1990-ih zagrebačke ulice zamijenio ratištima Lijepe naše.

Obrazac Kristove muke od prije 2000 godina u Jeruzalemu dogodio se u Hrvatskoj prije 20 godina, najkrvavije u Vukovaru i na Ovčari. Stvarnost na koju tako opisanu inače nećete naići, u svojoj knjizi "Preživio sam Vukovar i Ovčaru" potresno je opisao Vilim Karlović.

Ništa me nije tako snažno pokrenulo u želji da o nekom fenomenu ili događaju razmišljam, pišući u njega uđem, promotrim, dokučim - kao situacija kad mi je na semaforu, dok sam u autu čekala zeleno svjetlo, kroz staklo iz automobila ispred mene mahnuo jedan dječak.

Zašto tako naprasno, šokantno, mislimo mi - nepravedno, umru najjači, najbolji, najhumaniji, najplemenitiji? Jer je njihov govor najsnažniji. Oni u sebi imaju toliko puno života, da ga mogu i drugome darovati. Samo takvi imaju čemu poučiti. Što će nas inače trgnuti?