Zbunjujuće je: Boga tijekom čitava života nazivamo ocem, svakoga dana iznova mu govorimo: „Oče…“, govorimo o duhovnom djetinjstvu, o iskustvu djetinjstva, djeteta Božjega, govorimo o tome na različite, a opet srodne, načine tijekom različitih životnih doba. Utemeljujući se u tu spoznaju, u to iskustvo – bude li sreće – sve više otkrivamo sveopće bratstvo i sestrinstvo koje nas ne povezuje samo sa svim ljudima, nego i sa svim bićima, svim stvorenjima. U toj povezanosti – sve do sjedinjenosti – sve više proničemo Božje očinstvo. Po njemu, samo po njemu, jesmo.
![](/sites/default/files/styles/main_slideshow_image_1900x720/public/2020-08/z1.jpg?itok=NfmcYXAc)
![](/sites/default/files/styles/emisija_content_slika_550x310_/public/emisija/2020-08/z2.jpg?itok=svH73_cH)