Između djece i starijih osoba postoji neka srodnost. Jedni se pripremaju za život, dok se drugi s njime opraštaju. Ako između nas i dječice postoji neka tajna veza, to je opet lijepa prilika za naše poslanje. Ne možemo trčati kao oni, njihove igre za čas nas umore. Ako su oni umorni, mi smo im tada sklonište. I ako treba obrisati suzu, puhati na svježu ranu, popraviti ležaj, blagosloviti prije spavanja, učiniti sitnu uslugu, to su sjećanja koja djeca dugo, dugo nose u život. Ta i sami ih rado nosimo. Ostavimo im te lijepe uspomene!

