Kolumne

Hrvati, zašto plačete sami nad sobom ?

Svakoga listopada sjećamo se života. Da života samoga. U tišini srca, u zahvalnoj memoriji, u predivnim slikama iz dana minulih iz sjećanja koja su iskustva, i iskustva koja su život sam.

Naravno, promjene moraju nastupiti na svim područjima – na osobnoj razini svakog pojedinca i na institucionalnoj razini cijelog društva.

Autoritet dolazi iz unutrašnje sigurnosti, a ne iz potrebe da izgleda dobro. On se ne nameće. On postoji.

Istina oslobođa. Ona rađa slobodu! Zvonko je tome svjedok. Istina skida terete! Ona je spremna na sve poglede, sva ruganja, sve provokavacije, sve napade. Ona se ne boji! Strah nije dio njene sudbine, njena bitka, niti njena cijelog puta. Strah je dio nepoznatoga, skrivenoga, neistinskoga.

Zašto nas se truje s obmanom da je vojska identifikacija samo za ratno djelovanje, kad su Oružane snage spremne pomoći u svakoj društvenoj potrebi?

'Okoliš je zajedničko dobro, baština cijelog čovječanstva i odgovornost sviju. Ako tko posjeduje jedan njegov dio, to je samo zato da njime upravlja na dobrobit sviju.'

U Crkvi se traži poslušnost crkvenim hijerarhijskim autoritetima, kakvi god bili karakteri tih upravitelja, jer će oni odgovarati i Bogu polagati račun za povjereno im vodstvo duša. Odgovarat će i državni vlastodršci. Mi ih ocijenimo na sljedećim (redovnim) izborima.

Ponedjeljci su obično mučni, teški, naporni. Novi tjedan, obaveze, posao. Ako je vikend bio razočaravajući, onda su ponedjeljci još teži.